Čišćenje toaleta i svlačionica
Postoji mnogo razloga zbog kojih je u sanitarnim prostorima neophodno pažljivo čišćenje: u zavisnosti od okruženja, veliki broj ljudi koristi toalete, tuš-prostore i svlačionice, na primer u poslovnim zgradama, proizvodnim pogonima, hotelima, restoranima, sportskim halama ili tržnim centrima. U toaletima i drugim sanitarnim prostorima to neizbežno dovodi do toga da koža ljudi dolazi u kontakt sa različitim površinama koje su dodirivali gotovo svi korisnici – kao što su kvake, slavine ili tasteri za ispiranje vodokotlića. Na taj način mikroorganizmi mogu prelaziti sa jedne osobe na drugu. To se mora sprečiti poštovanjem definisanih redosleda čišćenja.
Posebni zahtevi pri čišćenju sanitarnih prostora
Ako čišćenje nije dovoljno temeljno, mikroorganizmi kao što su bakterije i gljivice mogu se naročito uspešno razmnožavati usled prisustva vlage, toplote i sitnih pukotina. Oni se hrane organskim materijama, kao što su odumrle ćelije kože. Poseban izazov pri čišćenju predstavljaju nečistoće kao što su naslage kamenca i sapuna, urinarni kamenac, rđa i slično. Često je neophodna upotreba agresivnih sredstava za čišćenje, koja mogu oštetiti površinske materijale. Sve ove posebne zahteve treba uzeti u obzir tokom čišćenja – kako bi se, s jedne strane, postigao potreban nivo higijene, a sa druge strane izbegla oštećenja površina, kao što su fuge ili armature.
Virus, bakterija ili gljivica?
Bez obzira na to da li je reč o virusima, bakterijama ili gljivicama — neki od njih su patogeni za ljude. Nečistoća može predstavljati pogodno tlo za razmnožavanje mikroorganizama sve dok oni ne pronađu put do ljudskog organizma. Zato čišćenje ima važnu ulogu kada je reč o higijeni.
Teorija boja: četiri boje za veću bezbednost
Kako bi se obezbedilo bezbedno i higijensko čišćenje i sprečilo širenje klica, za različite oblasti primenjuje se sistem boja. Koriste se četiri lako prepoznatljive boje – crvena, zelena, plava i žuta. Svaka boja označava određenu oblast. Na taj način se sprečava da se, na primer, krpa koja je korišćena za čišćenje toaleta potom upotrebi za čišćenje kuhinjske radne površine. Dok su sredstva za čišćenje, kao što su kante i krpe, dostupna u ovim bojama, postoje i sredstva za čišćenje usklađena sa ovom podelom po bojama.
U toaletima koriste se žuta i crvena boja:
Žuta ručna oprema za čišćenje koristi se za umivaonike, pločice, police za odlaganje, armature, ogledala, tuš-kabine i kade u sanitarnim prostorima.
Crveni pribor za čišćenje koristi se za toalete, pisoare i pločice u njihovoj neposrednoj blizini.
Sredstva za čišćenje
Kada se za čišćenje različitih materijala u sanitarnim prostorima koriste kisela sredstva za čišćenje, treba obratiti pažnju na konkretnu kiselinu na kojoj je sredstvo zasnovano. Razlog je to što nisu sve kiseline iste. U tome može pomoći uvid u bezbednosno-tehnički list. Sredstva za čišćenje na bazi hlorovodonične, mravlje i fosforne kiseline posebno su agresivna. Za redovno održavanje obično se koriste sredstva za uklanjanje kamenca na bazi amidosulfonske, metansulfonske i/ili limunske kiseline, pre svega kako bi se izbegla oštećenja armatura kao što su tuš-ruže, mešajuće baterije i slavine.
Bezbednost tokom čišćenja
Prilikom rukovanja sredstvima za čišćenje sanitarnih prostora neophodno je pridržavati se zaštitnih mera i poštovati propise o sprečavanju nezgoda. Potrebno je nositi zaštitne rukavice i zaštitu za oči. Kao opšte pravilo važi: nikada ne mešajte različita sredstva za čišćenje, pridržavajte se propisanog doziranja, nemojte koristiti mlaku niti toplu vodu – jer to može dovesti do stvaranja aerosola i pojačanog delovanja sredstava za čišćenje – i na kraju sve dobro isperite čistom vodom.
Dubinsko čišćenje sanitarnih prostora
Zidne pločice, umivaonici i ogledala, WC šolje i pisoari, kao i pripadajuće armature, moraju se redovno i temeljno čistiti iz prethodno navedenih razloga. To znači da osoblje za čišćenje mora raditi sa posebnom pažnjom, jer je verovatno da će različiti materijali različito reagovati na sredstvo za čišćenje.
Površine ne treba direktno prskati kiselim sredstvom za dubinsko čišćenje, kako kiselina ne bi izazvala dugotrajna oštećenja prodiranjem kroz pukotine i spojeve. Zato sredstvo treba naneti na krpu za čišćenje ili na sunđerasti pad. Armature se smeju čistiti isključivo sunđerastim padovima koji ne grebu, odnosno belom pad površinom, kako bi se sprečilo nastajanje ogrebotina. Isto važi i za površine ogledala. Da bi se sprečila trajna oštećenja armatura, kiselo sredstvo za čišćenje mora se veoma temeljno isprati. Aeratore na slavinama sa naslagama kamenca treba odvrnuti i ostaviti preko noći u kiselom rastvoru. WC daske i poklopci moraju se čistiti univerzalnim sredstvom za čišćenje ili sredstvom na bazi alkohola, jer kiseline mogu promeniti boju i izazvati svetle fleke. Nakon toga više nije moguće vratiti ih u prvobitno stanje. Vrata, okvire vrata i pregradne zidove takođe treba temeljno čistiti univerzalnim sredstvima ili sredstvima na bazi alkohola. I ovde treba koristiti isključivo sunđeraste padove koji ne grebu.
Ostali elementi, kao što su sedišta ili čiviluci, ribaju se ručno blagim alkalnim sredstvom za čišćenje ili sredstvom za svakodnevno čišćenje i ručnom četkom, a zatim se ispiraju čistom vodom i suše žutom krpom za čišćenje.
Upotreba paročistača
U zavisnosti od raspoloživog prostora, za dubinsko čišćenje pogodan je i paročistač ili usisivač sa parom. Ovi uređaji predstavljaju efikasno rešenje koje štedi vreme zahvaljujući visokoj temperaturi čišćenja, pomažu u održavanju odgovarajućeg nivoa higijene i doprinose suzbijanju klica i virusa. Para izlazi u veoma sitnim kapljicama i, u zavisnosti od tipa uređaja, dostiže temperaturu od oko 100 °C i pritisak do 8 bara.
Na taj način moguće je efikasno čistiti ne samo zidove, podove i nameštaj, već para dopire i do teško dostupnih mesta kao što su gumeni nabori ili uske pukotine. Čišćenje parom se posebno preporučuje i za osetljive površine, kao što je drvo.
Čišćenje tuš-kabina
Pre upotrebe kiselog sredstva za čišćenje, cementne fuge moraju se prethodno dobro natopiti vodom kako bi se sprečila oštećenja. Da bi se uklonile nečistoće sa zidnih pločica, kao što su masnoće sa kože ili ostaci krema, naslage kamenca ili naslage sapuna i kamenca, površina se pere po delovima kiselim sredstvom za dubinsko čišćenje, a nakon što se nečistoća rastvori ispira se obilnom količinom čiste vode. Tokom vremena delovanja sredstva, površina se ribanjem obrađuje zelenim ručnim padom kako bi se olakšalo uklanjanje nečistoće. Dužina vremena delovanja zavisi od stepena zaprljanosti.
Nakon ispiranja, voda se sa pločica uklanja gumenim brisačem. Alternativno, može se koristiti i usisivač za prozore i površine. Crna buđ u fugama može se ukloniti pomoću vodonik-peroksida. U slučaju duboko ukorenjene buđi, silikonska fuga mora se zameniti.
Za veće tuš-prostore, upotreba čistača pod visokim pritiskom sa penomatom predstavlja ekonomično rešenje. Ako se koristi sredstvo za čišćenje, treba ga nanositi u režimu hladne vode, jer u kombinaciji sa toplom vodom može reagovati agresivnije.
Čistač pod visokim pritiskom nije pogodan samo za čišćenje tuš-kabina; može se koristiti i za čišćenje većih površina, na primer u javnim toaletima. U tu svrhu je često preporučljivo koristiti mašine na baterijski pogon, koje mogu raditi nezavisno od priključka na električnu mrežu.
Čišćenje podova
Danas su pločice od finog kamenog materijala poželjan građevinski materijal u sanitarnim prostorima, jer zbog načina proizvodnje imaju „mikroporoznu“ strukturu i zato pružaju odličnu protivkliznu zaštitu, što je naročito važno u mokrim prostorijama gde postoji opasnost od klizanja usled vlage. Pored toga, veoma su otporne na kiseline i alkalije i dostupne su u gotovo svim bojama i površinskim obradama, od brušenih, poliranih, mat ili teksturiranih do završne obrade koja podseća na prirodni kamen.
Čišćenje pločica od finog kamenog materijala
Pločice od finog kamenog materijala predstavljaju atraktivnu i veoma popularnu podnu oblogu koja se ističe svojom robusnošću, protivkliznim svojstvima i veoma niskom stopom upijanja vlage. Kao savremeno i bezbedno rešenje u uređenju prostora, podne obloge od finog kamenog materijala danas su postale nezaobilazan izbor.